III. osnovna škola Bjelovar, Bjelovar

Datum: 7. studenog 2006.
Putovali su: Damjan Jelić, Damir Cvetovac i Neven Šantić
Izvještaj napisao: Damir Cvetovac

  Bjelovar i ovako i onako nije na drugom kraju svijeta, ali mi nismo imali sanse zalutati jer smo imali majti gestapo kartu (sa michelinovih stranica). inace vrlo prakticna stvar, upisete polaziste i odrediste, a dobijete kartu sa oznacenim svim izlazima i skretanjima i sa duljinom pojedine dionice (donekle pogresnim, ali nije to tako ni vazno. uvijek pogodi barem red velicine :P) Put nas je vodio preko autocesta i ravnicarske magistrale na kojoj je nas vozac zacudeno primjetio da svi voze barem trideset preko ogranicenja! ah well, when in rome...

U samom Bjelovaru smo morali dva puta pitati za tocnu lokaciju skole. jednom u samom centru grada, a drugi put deset metara od ulaza u skolu. ipak fiziku studiramo :P. cim smo stigli do skole, znali smo da smo dosli na dobro mjesto. odmah na ulaznim vratima stajao je plakat za fiziku ekspres koji su sami napravili. nakon nekih pola godine koliko nam je trebalo da se raspakiramo i sve spojimo, ucenici su usli unutra i tada sam cuo nesto vrlo neobicno: "fizicari u prvi red!". nekako zvuci poznato i u redu, a opet... o cemu se radi? imaju dodatnu iz fizike, pa se nazivaju fizicarima :D. Nakon toga sam odrzao prezentaciju o tesli, pa smo krenuli na eksperimente koji su svi ispali dobro (cak je i lampa izbijala elektrone ko nista).

Jedino smo imali dvije male nezgodice. meni je malo jedna (nemagneticna) kuglica pala u neki odvod tamo, a kolegi je (isto tako sasvim malo ;) ) eksplodirala zarulja u mikrovalnoj. kuglicu mi je nadoknadila vrlo susretljiva prof. HERM (tamosnja profesorica fizike), a zarulju smo imali jos jednu. zasto je ovo bitno? zato jer je ovo bila tek prva prezentacija, za prva dva osma razreda koji su bili super tihi, pazljivi i opcenito ok. nakon krace pauze, dosla je druga grupa koja s onom prvom nije imala previse veze. :( kad se vec hvalim demonstriranjem fotoelkricnog efekta, ovaj put je islo jos brze, ali ovaj put zato jer sam u jednom trenutku dotaknuo plocicu lampom pa se elektroskop zbilja brzo izbio, ali sto se moze. mislim, oni nisu nista skuzili, damjan se samo nasmijao, a ja od neugode nisam znao sto da kazem ;) nakon toga su nas nahranili spagetima bolonjez (skoro), dobili smo jos jednu zeljeznu kuglicu i otisli cha. prica o kuglicama se nastavlja tek za dva dana...

Btw. ako vas put kad nanese do bjelovara, svakako svratite do centra u kojem je fora secesijski park.