Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Datum: 16. ožujka 2007.
Putovali su: Jelena Petković, Ivan Bažulić, Neven Šantić
Izvještaj napisao: Ivan Bažulić

Kao i obično, počinjemo s vremenom, koje je taj dan bilo zaista fantastično. Sunčano, bez imalo oblaka na nebu, fantastično vrijeme za vožnju. Naravno, da moji suputnici nisu bili tako dobro raspoloženi, ni put ne bi bio tako ugodan za vožnju i, ultimately, za prezentaciju.

Dakle, Neven i ja smo se našli na faksu oko 9 sati. Ideja je bila da krenemo oko 9:30 od faksa i da Jelenu pokupimo na Savskom mostu (jer je ona u domu na Savi, pa da se ne mora pentrati na brdo bez veze). Ja sam osmislio plan puta koji se sastojao iz sljedećeg:
1) Zagreb – Šibenik: od Zagreba do Karlovca autoput, pa na staru cestu do Svetog Roka, i onda u Svetom Roku opet na autoput do Šibenika
2) Šibenik – Zagreb: u Šibenik na autoput do Svetog Roka, potom opet na staru cestu do Karlovca i onda opet na autoput do Zagreba.

Postoje 2 razloga za ovakav put:
1) ušteda vremena preko autoputa je oko 30 minuta (pogotovo sad kad nije sezona), i ta ušteda ne opravdava razliku u cijeni
2) cesta kroz liku je skroz na skroz obnovljena i prosječna brzina vožnje je između 90 i 110 km/h tako da autoput nije ni potreban

Mogu još samo napomenuti da nam je do Šibenika trebalo oko 4 sata što je u biti odlično vrijeme :).

Nakon ovog uvoda, mogao bi koju riječ progovoriti i o samim eksperimentima i djeci koja nas je slušala. Prvo, mogu reći da su nam svi eksperimenti uspjeli, čak i levitator koji je bio zadnji eksperiment. Istina, prvi su put osigurači iskočili, no čim smo ih uključili natrag, stvar je profunkcionirala bez greške. Isto tako, moram pohvaliti publiku koja nas je u 2 navrata popratila pljeskom, stvarno su bili zainteresirani za sve pokuse, postavljali su pitanja i općenito stvarali vrlo ugodnu atmosferu. Oko 10ak ljudi se kasnije isto zadržalo poslije predavanja i pitalo konkretna pitanja o fakultetu na koja smo mi pokušali što konciznije odgovoriti. Nažalost, istu stvar ne mogu reći i za profesore koji po meni nisu odradili svoj posao kako spada. Počevši od slanja faksa u četvrtak navečer (zbog čega do navečer nismo uopće znali da li ćemo ići ili ne), preko nezainteresiranosti za samu prezentaciju (moj dojam, profesor se pokupio u jednom ternutku i nije ga bilo dosta dugo), do toga da smo na kraju prezentacije mi morali sami tražiti pomoć od lokalnih dečkiju da nam pomognu spremiti stvari. Definitivno nije nekakvo profesionalno ponašanje. No, ofkors, ovo su samo moje opservacije, profesor je mogao imati i svojeg posla, i ovo mu je upalo navrat-nanos pa je morao organizirati svoje vrijeme. No, svejedno, profesor je trebao obavijestiti mene ili nekog od nas da će imati posla i da će morat otići. Barem bi ja tako napravio. Isto tako, još se jednom Mihi ispričavam što je zbog mene morao popravljati Teslin transformator. Sorry, Miha, ne bu se ponovilo :)

To je u biti jedina moja kritika na cijeli put. Sa prezentacijom smo završili oko 6 navečer, a tada nas je naša Šibenčanka, Jelena, pozvala na večeru kod svojih doma. Večera je stvarno bila nešto posebno, od salate od hobotnica, preko crnog rižota, do brda kolača iza. Jelena, majka ti odlično kuha :)

Prema Zagrebu smo krenuli oko pola 10 navečer. Napravili smo još jedan neočekivani pitstop u Slunju jer se meni, vozaču, počelo užasno drijemati. Na faks smo stigli oko pola 3 ujutro. Sa istovarom stvari i sa portirom nije bilo nikakvih problema, i sve je proteklo u najboljem redu.

Sve u svemu, mislim da je putovanje u Šibenik bilo još jedno uspješno putovanje članova projekta „Fizika ekspres“. Posebno bi pohvalio oboje mojih suputnika koji su svojim znanjem o samim eksperimentima i profesionalnošću impresionirali sve prisutne u dvorani, uključujući i mene. Uživajte mi :)