Srednja škola bana Josipa Jelačića, Zaprešić

Datum:10. prosinca 2007.
Putovali su: Lada Vukusic, Neven
Šantić, Nikola Strah
Izvještaj napisao: Nikola Strah

 

Bilo je vec popodne tog oblacnog i tmurnog dana, 10. prosinca 2007., i u
zraku se vec osjecao miris mraka, kad smo nas troje, Lada Vukusic, Neven
Santic kao vozac i ja krenuli put Zapresica. Odrediste nam je bila Srednja
skola bana Josipa Jelacica. Tamo smo dosli zacas, uz malo snalazenja i
zapitkivanja u samom gradu. Na nase blago zaprepastenje, Trg Franje
Tudjmana 1, adresa te srednje skole, nije u samom centru. Parkirali smo se
ispred velike skole i otisli potraziti odgovorne. Najprije nas je
pozdravila mlada i simpaticna profesorica fizike Vesna Maric s kojom smo
par minuta u razgovoru izmijenili misli o problematici edukacije fizike u srednjem
skolstvu u Hrvata. A nakon tog smo, kao i obicno, angazirali mlade snage
da nam odvuku levitator i ostale sitnice do nase predavaonice.


Predavaonica u kojoj smo trebali odrzati nas show je zapravo jedna mala
aula, amfiteatar, u koju stane dosta ucenika, opremljena sa svom potrebnom
opremom. Tako smo imali dosta mjesta na raspolaganju. Pocetak je bio
zakazan u tri sata, i nesto prije tri u dvoranu su nahrupili prvi razredi
te srednje skole, zeljni zanimljivih pokusa i sto vise znanja iz fizike.

Na pocetku sam ja odrzao kratko predavanje o Nikoli Tesli, koje nije
pobudilo previse zanimanja- jer oni su to valjda sve vec znali,
ukljucujuci i ponekog profesora. A nakon tog smo presli na zanimljivi dio,
na nase pokuse. Lada je pritom slikala nase dogodovstine.

Krenuli smo polako, s tekucim dusikom, mikrovalnom, vakuum pumpom...dosli
tako do Rubensove cijevi kad smo shvatili da nam nedostaje jedna bitna
zica. Brzo- presli smo na levitator, te se kasnije malo snasli, i uspjeli
odraditi i pokazati djeci i Rubensovu cijev.

Publika je bila zainteresirana, ali i relativno nemirna, uz odlaske
ucenika putnika, tako da smo zadnji pokus odradili pred nesto vise od tri
cetvrtine pocetne publike. No pravo zadovoljstvo bili su oni koji su
ostali i nakon "sluzbene" prezentacije, kako bi postavili jos pitanja,
poigrali se malo se tekucim dusikom, Teslinim transformatorom, vakuum
pumpom ili slicnim. Tako smo nas troje ostali jos jedno vrijeme i nakon
zavrsetka prezentacije pokazujuci pokuse iznova i objasnjavajuci svima
onima koji su imali neka pitanja.

Tako je polako i nas posjet Zapresicu dosao kraju. Pozdravili sm se s
profesoricom fizike koja nas je docekala, utrpali stvari u auto i krenuli,
sada vec po mraku, put Zagreba. Sve u svemu, bili smo zadovoljni.


Za web Fizike ekspres,

Nikola Strah