ja_mageia

  • Narrow screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
Home
Noćno nebo- što zapravo vidimo?
Autor Monika Herceg   

nasa - the andromeda galaxy m31 spyral galaxyKoliko puta ste se tokom ljetnih večeri zatekli, gledajući u nebo, promatrajući na tom prostranstvu mnoštvo prekrasnih zvijezda, da se pitate što to zapravo vidite? Čak ako ste dovoljno daleko od civilizacije i svjetla, trag galaksije čije smo mi dio - Mliječne staze, jasno se da uočiti. Sigurno smo svi, poput Kanta, pomislili: "Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i udivljenjem što ih više promišljam - zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni".

Naš Sunčev sustav nalazi se u Orionovom kraku naše galaksije - Mliječne staze i zapravo, kada zvijezde promatramo golim okom, vidimo samo one koje pripadaju našoj galaksiji. Nadjalje zvijezde koje vidimo su možda tisuću svjetlosnih godina udaljene. No, ako se poslužimo velikim teleskopima, lako možemo vidjeti i nezamislivo dalje galaksije i objekte!

Svjetlost ima konačnu brzinu, približno 300 000 km/s (300 000 000 m/s), i to je tako velika brzina da nam se ovdje na Zemlji čini kako svjetlost putuje trenutno. Preko brzine svjetlosti definira se jedinica udaljenosti koja se naziva svjetlosna godina. Njom mjerimo tako velike udaljenosti, one među zvijezdama i galaksijama. To je udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj godini. Računamo: brzina svjetlosti u jednoj sekundni puta koliko jedna godina ima sekundi - 365 dana puta 24 sata, puta 60 minuta, puta 60 sekundi i dobijemo da godina ima 1892160000 sekundi. Kada to pomnožimo s brzinom svjetlosti, 300 000 km/s, dobijemo da svjetlost u jednoj godini prijeđe 567 648 000 000 000 000 m. Jako velik broj, složit ćete se? Naša najbliža zvijezda, Alfa Centauri, udaljena je od nas svega 4.6 svjetlosnih godina, dok je nama najbliža velika galaskija Andromeda udaljena čak 2.5 milijuna svjetlosnih godina!

Ako bi Sunčev sustav bio veličine vaše sobe, do centra naše Mliječne staze trebali biste obići zemlju po ekvatoru, dvaput. Ako uzmete sobu primjerice od devet kvadratnih metara, na toj skali najudaljeniji  kvazar bio otprilike na polaudaljenosti do Voyagera 2, najudaljenijeg objekta koji su ljudi dosada poslali u svemir.

Ono što najviše fascinira kod ovih brojki jest da je svjetlost toliko dugo morala putovati da bi došla do nas. U slučaju Andromede putovala je više od dva milijuna godina i mi zapravo ne vidimo nju kakva jest sada, već kakva je bila prije 2.5 milijuna godina. Gledajući u zvijezde, gledamo u prošlost, i to je ono što najviše zadivljuje od svega.

Danas smo u mogućnosti zagledati toliko daleko u prošlost da vidimo sjajne objekte udaljene i 13 milijardi svjetlosnih godina. Te objekte nazivamo kvazarima. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je svemir star 13.7 milijardi godina, shvaćamo da možemo promatrati rane faze svemira samo gledajući duboko u njega, promatrajući kvazare i njima slične objekte. Budući da vidimo svemir kakav je bio u jako ranoj dobi, možemo lakše upotpuniti sliku o njegovu nastanku.

Zato, kada pogledate gore s divljenjem, sjetite se da ste posebni jer je kroz svo to prostranstvo, prolazeći nezamislive udaljenosti, ta svijetlost došla baš do vas, i poslušajte A. B.Šimića: „Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!

 
Zašto se ne trebamo bojati grmljavine
Autor Ana-Marija Kožuljević   

Kad sam bila mala djevojčica, za vrijeme grmljavinskog nevremena mogli ste me pronaći sklupčanu ispod dekice ili ispod kuhinjskog stola kako drhtim od straha. Nitko me nije mogao uvjeriti da se nemam čega bojati, samo su mi govorili da se držim dalje od prozora i da će sve biti u redu. Kad sam narasla i upoznala se s fizikom, ta moja draga fizika mi je objasnila kako nema potrebe da se bojim grmljavine. Rekla mi je kako je ono čega se trebam bojati zapravo munja!

Naime, za vrijeme grmljavinskog nevremena, u oblaku se stvori višak negativnog naboja (možemo ga zamisliti kao kuglice s minusićima oko njih). Ispod tog oblaka, na Zemlji, stvori se višak pozitivnog naboja, koji možemo zamisliti kao kuglice s plusićima oko sebe. Priroda, koja ih je stvorila, želi da oni dođu u stanje ravnoteže, a to je kada je ukupni naboj jednak nula (hrpa kuglica bez minusića i plusića). Zato negativni naboji iz oblaka kroz zrak brzo potrče prema Zemlji i tamo se ponište s pozitivnim nabojima. Njihovo protrčavanje kroz zrak nazivamo munjom.

A što se događa sa zrakom u okolici munje? Zrak je plin i, kao i svaki plin, pri zagrijavanju se širi. Zamislite onda kako brzo se onda zrak raširi ako temperatura u okolici munje može dosegnuti i 30 000 stupnjeva Celzijusovih! Dakle, munja prođe kroz zrak, zrak kao da pobjegne od munje i nastaje poremećaj koji se dalje širi prostorom. A takav poremećaj koji se kroz zrak širi prostorom mi nazivamo zvuk. Dakle, grmljavina je zvuk koji nastaje kada munja prođe kroz zrak. Razlog zašto prvo vidimo munju pa tek nakon nje čujemo grmljavinu je taj što zvuk putuje sporije od svjetlosti. Zato prvo vidimo svjetlost munje, a zatim čujemo grmljavinu.

Zato nema potrebe da se bojite grmljavine. Ako je čujete, to je znak da je opasnost prošla. Trebate se zabrinuti ako je nad vama grmljavinska oluja, a ne čujete ništa.


 
Fizika ekspres, mikrovalna pećnica- Školski sat

Fizika ekspres je svoje pokuse još jednom prezentirala na emisiji Školski sat.

Pogledajte kako možemo pomoću mikrovalne pećnice i čokolade izmjeriti brzinu svjetlosti, zašto u mikrovalnoj postoji rotirajući tanjur te što su to stojni valovi.

 

 

 

 

 
Sniženje vrelišta

Zašto su Tibetanci tužni?

Da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo znati ponešto fizike. Što se penjemo na veće visine, atmosferski tlak je manji. Što je manji tlak, to molekule vode trebaju manju energiju da bi izašle iz tekućine, odnosno smanjuje se temperatura vrelišta.

Na videu možete vidjeti pokus u kojem čašu vode stavimo u staklenu komoru. Vakuumskom pumpom ispumpamo zrak pa je unutra toliko nizak tlak da će se temperatura vrelišta spustiti čak na sobnu temperaturu (21 stupanj Celzijus)!

Ako voda vrije već na 60 stupnjeva, to nam znatno otežava kuhanje.

I napokon smo došli do odgovora : Tibetanci su tužni, zato što si ne mogu skuhati juhu! :)

 

 
Fizika ekspres, tekući dušik - emisija Školski sat

Pogledajte gostovanje Fizike ekspres u emisiji Školski sat.

Tekući dušik nalazi se na temperaturi od 77 K, tj. -196.5 stupnjeva Celzijevih.
Zbog tako niske temperature s tekućim dušikom mogu se raditi zanimljivi i efektni pokusi.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL

Ovo je projekt:

Donatori

Tražimo donatore
Zainteresirani javite se ovdje.

Mini kalendar

September 2014 October 2014 November 2014
Mo Tu We Th Fr Sa Su
Week 40 1 2 3 4 5
Week 41 6 7 8 9 10 11 12
Week 42 13 14 15 16 17 18 19
Week 43 20 21 22 23 24 25 26
Week 44 27 28 29 30 31

Tko je s nama?

Trenutno aktivnih Gostiju: 122 online

Dosadašnji donatori