ja_mageia

Datum: 20. prosinca 2005.
Putovali su: Goran Jeras i Mihael Grbić
Izvještaj napisao: Mihael Grbić

Zadnja posjeta u 2005. godini. Nakon 16 posjeta od svibnja, s još jednim u rasporedu mogu reći da smo bili ponosni kako smo obilježili Svjetsku godinu fizike. Istina, već smo bili pomalo umorni od putovanja i hvatanja rasporeda, no uvijek je posjet osnovnoj školi nešto posebno.

Već pri samom dolasku u školu vidjeli smo veliki interes ovih klinaca i klinceza za magiju fizike. Kao nekad davno alkemičari, Goran i ja smo otvarali nove svijetove pomoću svakodnevnih aparata i onih manje svakodnevnih ali mističnoga izgleda. Isprva sam se bojao da nećemo biti previše apstraktni i nedostižni dječjim očima, no ubrzo se poakzalo da je njihova mašta nama bila nedostižna. Poneka pitanja su nas zaista ostavila zatečene i bez odgovora. Razina neustrašivosti i slobode tih mališana je zapravo nas učinila one koji uče a njih one koji nas uče. Vjerujem da su sva djeca takva, no također vjerujem da kod ove vesele skupine velike zasluge ima njihov "pokrovitelj" prof Mladen Pavičić.

Počevši od prvog eksperimenta s mikrovalovima do zadnjeg s levitacijom njihovi pogledi su plijenili detalje a uši upijale svaku izgovorenu riječ. Tekući dušik ih je osobito veselio. To vjerojatno neće imati prilike vidjeti još dugo vremena. Gurkanje i smijuljenje, međusobno izazivanje tko će biti najodvažniji i brćkati se u tom hladnom fluidu. Kad im je Goran pokazao kako se tekućim dušikom briše prašina trčali su po prostoriji kao po livadi.

Smijeh na smrznutu bananu, uzdah straha na rasplamtjelu vatru, klicanje na mini munje - ovo je zapravo najbolji opis naše posjete.

Bližilo se vrijeme odlaska, no teško se istrgnuti iz dječjih ruku. Tek kad su već i oni trebali poći kući mogli smo i mi.