ja_mageia

Datum: 9. studenog 2006.
Putovali su: Katarina Tršinski, Damir Cvetovac i Vjekoslav Vulić
Izvještaj napisao: Damir Cvetovac

Taj dan su sa mnom promovirali fiziku katarina trsinski i vjekoslav vulic. vrhunskim umijecem smo uspjeli potrpati sve eksperimente u neveliki auto, ali za to je cijenu platio vule koji je morao ici tramvajem.

(to su prednosti kad putujete u daleke zemlje) Nakon par oscilacija oko skole uspjeli smo ju pogoditi. skola inace nije u obliku kvadra, nego od nekoliko pentagonalnih zgrada. izvana istina izgleda kao dio prirode (znate kako to ide, rastu lisajevi po zidovima), ali zato iznutra jako dobro izgleda - dobro je osvjetljena i svako toliko ima peterokutnu rupu izmedu kata i prizemlja. jos jedna stvar koja me zbilja odusevila je bio uobicajeni razgovor s domarom (ono, jel imate produzni, kakvi su vam osiguraci i sl.). ovaj nam je ponudio onaj heavy-duty produzni na namatanje, a na pitanje o osiguracima samo je odmahnuo. kaze, kod nas su svi osiguraci na 25A. vau! pojavio se ipak jedan sitan problemcic - kako da vide prezentaciju. naime, osim sto su nas stavili u jako dobro osvjetljeno predvorje, imaju posebnu vrstu platna koje se ne namata samo i koje se manje moze dignuti. naime, u najvisem polozaju je donji rub platna taman na podu. to smo rijesili tako da smo skroz razmontirali platno (do tada se vec bio pojavio vule) i objesili ga za neke zice s ograde na prvom katu. ni tako se nije najbolje vidjelo, ali bar je bilo visoko. :D treba spomenuti da os nikole tesle ima filmsku (ili je mozda video) sekciju koja nas je cijelo vrijeme snimala i koja je htjela uzivo prenositi nase eksperimente preko projektora, ali ovaj rtl-ovac je ntsc, a njihova kamera pal, pa se bas nisu slagali. evo, ja sam sada odmah umoran kad se sjetim kako je bilo naporno raditi u holu u kojem je bilo stotinjak ucenika plus oni koji su slucajno naisli i odlucili proizvesti neku buku plus odmori. u zadnjih petnaest minuta je bio totalni kaos.

kad smo spremali stvari, primjetili smo da ne mozemo naci cetvrtasti magnetic i zeljezne kuglice, a i fotich se na trenutak nasao u djecjim rukama. sram ih bilo. inace, svi eksperimenti su uspjeli (malo je induktor zezao), prezentacija se sasvim dobro vidjela :P, ali mi je ipak bilo drago kad je sve bilo gotovo i kad smo se vratili na nase najdraze brdo(TM).